Paradoks nade: 11. Nostradamus izvještaj

Izvještaj Nostradamus 2024, predstavljen tokom Marché du Film u Kanu, donosi naizgled kontradiktornu sliku audiovizuelne industrije: osjećaj stagnacije i urušavanja postojećih modela paralelno egzistira sa jasnim signalima inovacije, rasta i otpora. Ova „dvoznačnost“ pretočena je i u naslov: Paradox of Hope. A iz ugla profesionalaca koji se bave filmom, te naročito novim tehnologijama i trendovima na globalnom tržištu, upravo tu dvoznačnost treba pažljivo čitati.

Od infrastrukture ka strategiji: virtuelna produkcija kao paradigma

Izvještaj potvrđuje ono što je već postalo jasno u profesionalnoj praksi: virtuelna produkcija više nije tehnološka alternativa – ona postaje strateški model razvoja audiovizuelnih sadržaja. Glavna promjena koju izvještaj mapira jeste pomjeranje fokusa sa pukog usvajanja alata na usvajanje novog načina razmišljanja. Drugim riječima, ključno pitanje više nije da li koristiti virtuelnu produkciju, već kako je integrisati u širu viziju kompanije, institucije ili autorskog izraza.

Pored tehničkog aspekta, virtuelna produkcija danas se tumači i kao kontekstualno rješenje: sve češće se koristi u lokalnim, manjinskim i hibridnim produkcijama, kao efikasan odgovor na izazove budžeta i vremena. Štaviše, ona se sve više uključuje u kreativne faze razvoja sadržaja, gdje oblikuje narativne odluke, estetske pristupe i publiku kojoj se sadržaj obraća.

Kriza modela distribucije i uloga producenata

Izvještaj vrlo jasno artikuliše da su postojeći modeli plasmana sadržaja – naročito bioskopski – u dubokoj disfunkciji. Umjesto očekivanog povratka publike, svjedočimo fragmentaciji tržišta, promjeni navika gledanja i dominaciji algoritamski priređenog sadržaja.

U odnosu na to, naglašava se važnost uloge producenta u novom ekosistemu, koji postaje "arhitekta distribucije" i glavni kreator odnosa sa publikom. Virtuelna produkcija ovdje igra ključnu ulogu jer omogućava višestruke verzije sadržaja za različite platforme, agilnu iteraciju narativa u realnom vremenu, kao i produkciju orijentisanu ka „dugom repu“ digitalnog tržišta.

Izvještaj najavljuje i da će se u narednim godinama broj naslova plasiranih na tržište značajno smanjiti – ne kao rezultat kolapsa, već svjesnog zaokreta ka manjem broju pažljivo kuriranih i strateški pozicioniranih projekata. To nameće potrebu da producenti razmišljaju dugoročnije, sa fokusom na održivost i jasnoću identiteta.

Etika i odgovornost u eri AI i automatizacije

Jedan od najsnažnijih i najozbiljnijih dijelova izvještaja bavi se dubokim implikacijama automatizacije i sveprisutne upotrebe generativne vještačke inteligencije, posebno u kontekstu očuvanja autorskog glasa u hiperautomatizovanom procesu, redefinisanja radnih procesa i ugovora u eri nestajanja tradicionalnih profesija, te pitanja vlasništva nad intelektualnim pravima. Izvještaj snažno poziva na kritičko preispitivanje etike rada u novonastalim okolnostima, jer iako su tehnološke promjene neizbježne, ono što publiku istinski povezuje sa pričama jeste osjećaj autentičnosti, a ne rezultat automatizacije.

Sektor mora da nauči da istinski osluškuje publiku, a ne slijepo da prati samo tržišne impulse

Iako tržište usmjerava tokove, izvještaj naglašava potrebu za dubljom povezanošću s publikom – ne kroz brojke i ankete, već kroz sadržaj koji iskreno odražava iskustva, emocije i potrebe stvarnih zajednica. U virtuelnoj produkciji, tehnologija ne smije biti sama sebi svrha, već sredstvo koje gradi mostove: između publike i priče, lokalnog i globalnog, industrije i kulture. U vremenu rasute pažnje i zasićenosti sadržajem, upravo sposobnost da se osjeća, reaguje i autentično komunicira postaje najvrijedniji resurs.

Industrija se nalazi u kriznom, ali i prelomnom kreativnom trenutku

U narednim godinama industrija će se suočiti sa velikim izazovima prilagođavanja novim tehnologijama i radnim modelima, dodatno opterećenim globalnim krizama koje utiču na tržište i stvaralaštvo. Ipak, ova neizvjesnost otvara prostor za preispitivanje temeljnih vrijednosti, redefinisanje poslovnih modela i jačanje veze s publikom kroz održive, smislenije produkcijske prakse.

Izvještaj Paradox of Hope upravo zato djeluje kao poziv na veću humanost, odgovornost i inovaciju – sa virtuelnom produkcijom u središtu tog poziva, kao ključnom tačkom transformacije.

"In uncertain times, in an age of increased mediation and synthetic storytelling, we will lean into the human. The medium of filmmakers is film, but the medium of the film industry is people. The value of the work is created in its meeting with the human audience. The value of the business is created by the humans in it."

Credits: Göteborg Film Festival